Osnove strukturalizma i glavni autori

Strukturalizam je struja misli koja je nastala krajem 19. i početka 20. stoljeća u psihologiji. Bila je to jedna od prvih sustavnih teorija u disciplini i nastojala je analizirati ljudski um u smislu njegovih osnovnih komponenti i načina na koji se organiziraju. U ovom ćemo članku istražiti temelje strukturalizma u psihologiji, glavne eksponente i nasljeđe u disciplini.

Sadržaj

• Podrijetlo strukturalizma
• Osnove strukturalizma
• Metoda introspekcije
• Kritika i pad strukturalizma
  • Bibliografske reference

Podrijetlo strukturalizma

Strukturalizam je imao svoje korijene u filozofiji i psihologiji devetnaestog stoljeća, ali njegov se razvoj kao znanstveni i teorijski pokret dogodio krajem 19. i početka dvadesetog stoljeća. Strukturalizam Pojavio se kao odgovor na introspektivnu psihologiju i filozofiju uma vremena, To se usredotočilo na proučavanje svijesti i subjektivnih iskustava.

Wilhelm Wundt, njemački psiholog, smatra se osnivačem strukturalizma u psihologiji. Wundt je 1879. osnovao prvi laboratorij za psihologiju na Sveučilištu u Leipzigu, što je početak psihologije obilježilo kao znanstvenu disciplinu odvojeno od filozofije. U svom radu "Načela fiziološke psihologije" (1874), Wundt je predložio Eksperimentalni pristup proučavanju ljudskog uma, tvrdeći da je moguće analizirati svijest u smislu njegovih osnovnih komponenti.

Wundt je bio inspiriran dijelom u filozofiji Immanuela Kanta i tradiciji britanskog empirizma, koja je tvrdila da sva znanja dolazi iz iskustva. Pored toga, na strukturalizam je utjecao i rad znanstvenika i filozofa poput Gustava Fathnera i Hermanna von Helmholtza, koji su proveli pionirska istraživanja psihofizike i neurofiziologije.

Drugi vodeći strukturalist bio je Edward Bradford Titchener, učenik Wundta koji je u Sjedinjenim Državama uveo strukturalizam u Sjedinjenim Državama. Titchener je bio odgovoran za širenje Wundtovih ideja u engleskom polje i razvio vlastito istraživanje ljudskog uma primjenom metode introspekcije. Tijekom svog boravka na Sveučilištu u Cornellu, Titchener je trenirao brojne studente koji su nastavili i širili strukturalističke ideje u američkoj psihologiji.

Strukturalizam je, kao teorijski i metodološki pokret, imao značajan utjecaj na ranu psihologiju. Međutim, kako je napredovao dvadeseto stoljeće, počeo se suočiti s kritikom i postupno ga je zamijenio druge škole misli, poput funkcionalizma i biheviorizma, koje su pristupile ograničenjima i slabostima strukturalističkog pristupa. Unatoč padu, Strukturalizam je ostavio trajnu ostavštinu u psihologiji i postavio temelje za znanstveno proučavanje uma i njegovi procesi.

Osnove strukturalizma

Strukturalizam u psihologiji temelji se na ideji da Ljudski um se sastoji od temeljnih elemenata koji se mogu proučavati i analizirati na sustavni način. Ti se elementi, poznati kao senzacija, slike i osjećaji, smatraju "ciglama" koje čine mentalnu strukturu. Glavni cilj strukturalizma bio je razgraditi um u najosnovnijim komponentama i otkriti kako se kombiniraju i organiziraju kako bi stvorili složenija mentalna iskustva.

Strukturalisti su vjerovali da bi prepoznavanjem i analizom ovih osnovnih komponenti mogli bolje razumjeti kako se kombiniraju i organiziraju kako bi proizveli složenija mentalna iskustva. Za njih su elementi imali ove karakteristike:

1. Senzacija: Senzacija su osnovni elementi percepcije i predstavljaju izravan odgovor naših osjetila na vanjske podražaje. Strukturalisti su smatrali da se senzacije karakterizira njihova kvaliteta (na primjer, boja ili okus), intenzitet (koliko je jak osjećaj), trajanje (koliko dugo teško) i produžetak (koliko prostora zauzima u našem percepcijskom polju).
2. Slika: Slike su mentalni prikazi prethodno uočenih predmeta, događaja ili situacija. Za njih su slike bile ključne za misao, pamćenje i maštu. Slike dijele mnoge karakteristike sa senzacijama, iako su manje živopisne i konkretne.
3. Osjećaji: Osjećaji su emocionalna iskustva koja prate senzacije i slike. Vjerovali su da se osjećaji mogu klasificirati prema njihovoj kvaliteti (na primjer, ugodno ili neugodno), intenzitet i trajanje. Smatralo se da osjećaji igraju važnu ulogu u motivaciji i donošenju odluka.

Strukturalisti su proučavali kako se ti osnovni elementi uma kombiniraju i organiziraju kako bi formirali složenije mentalne strukture. Predložio da su elementi međusobno povezani principi poput nepredvidnosti (Kad se dva elementa pojave zajedno u vremenu ili prostoru), sličnost (kada dva elementa dijele zajedničke karakteristike) i kontrast (Kad se dva elementa razlikuju).

Metoda introspekcije

Metoda introspekcije bila je središnji pristup strukturalizmu za proučavanje ljudskog uma i njegovih procesa. Introspekcija, što doslovno znači "gledati prema unutra", podrazumijevala je da su ispitanici istraživanja detaljno ispitali i opisivali vlastita mentalna iskustva i sustavno način. Zatim su metoda introspekcije i njegove karakteristike produbljeni.

1. Samoosluživanje i samo -izvještaj: Introspekcija se temelji na samoposluživanju i samoodređenju mentalnih iskustava subjekata. Sudionici su dobili upute da obraćaju pažnju na svoje misli, osjećaje i senzacije dok su obavljali određene zadatke ili suočeni s određenim podražajima. Tada su morali opisati ta iskustva na najprecizniji i najbitniji mogući način.
2. Obuka sudionika: Strukturalisti su vjerovali da bi introspekcija mogla biti valjana i pouzdana metoda ako su sudionici pravilno obučeni. Prije provođenja introspekcije, ispitanici su prošli kroz razdoblje treninga u kojem su naučili razlikovati i opisivati ​​karakteristike i komponente njihovih mentalnih iskustava.
3. Sustavni i detaljan opis: Metoda introspekcije zahtijevala je da sudionici opisuju svoja mentalna iskustva na sustavan i detaljan način, usredotočujući se na osnovne elemente uma, poput senzacija, slika i osjećaja. Od njih se tražilo da opišu kvalitetu, intenzitet, trajanje i proširenje ovih elemenata, kao i način na koji su kombinirali i organizirali.
4. Kontrola eksperimentalnih uvjeta: Da bi se zajamčila valjanost i pouzdanost rezultata, eksperimenti introspekcije provedeni su u kontroliranim i standardiziranim uvjetima. To je uključivalo predstavljanje specifičnih podražaja i ograničenje mogućih ometanja kako bi se olakšala koncentraciju sudionika u njihovim mentalnim iskustvima.

Kritika i pad strukturalizma

Unatoč svojoj važnosti u povijesti psihologije, strukturalizam se suočio s značajnim kritikama koje su dovele do njegovog pada kao dominantne teorije u disciplini. Zatim su predstavljeni neke od glavnih kritika i razlozi za padom strukturalizma:

• Pouzdanost i objektivnost metode introspekcije: Strukturalistički pristup uglavnom je ovisio o metodi introspekcije, koja je bila podložna kritici zbog nedostatka pouzdanosti i objektivnosti. Samooštićenje i samo -ponovni oblik ispitanika bilo je teško provjeriti i usporediti, što je ograničilo ponavljanje i generalizaciju rezultata. Pored toga, introspekcija je bila osjetljiva na pristranosti i pogreške zbog subjektivne prirode mentalnih iskustava.
• Redukcionistički pristup: Strukturalizam je prihvatio redukcionistički pristup prilikom pokušaja razbijanja uma u svojim najosnovnijim komponentama. Ova je perspektiva kritizirana zbog svoje nemogućnosti objašnjenja složenih mentalnih pojava i dinamične prirode uma. Kritičari su tvrdili da strukturalistički pristup nije mogao pravilno rješavati aspekte poput učenja, pamćenja, apstraktnog razmišljanja, motivacije i kognitivnog razvoja.

Kako djeluje gestalt terapija i koji su njegovi ključni pojmovi

Bibliografske reference

• Wundt, w. (1904). Načela fiziološke psihologije. Doći.
• Titchener, e. B. (1902). Shema psihologije: lekcije o strukturi ljudskog uma. Macmillan.
• James, w. (1890). Načela psihologije. Šumarak.
• García-lópez, L. M. (2006). Uvod u psihologiju: povijesno-konceptualna perspektiva. Neobičan.
• Fernández-Alvarez, H., & Opazo, R. (2004). Povijest psihologije: od antike do danas. Piramida.
• Schacter, D. L., Gilbert, D. T., & Wegner, D. M. (2011). Psihologija. Pan -amerikanac.
• Dobro da., Moraleda, J., & de la Fuente, J. (2000). Osnovni priručnik za psihologiju. Izdanja piramida.