Što je redefinicija simptoma u sistemskoj terapiji

Sistemska terapija, posebno strateška škola i milanska škola, uvela je nekoliko terapijskih tehnika, od kojih je jedna redefinicija. Ova tehnika ima potencijal promijeniti dinamiku odnosa i način na koji opažamo ljude i situacije.

Sadržaj

• Što je redefinicija simptoma
• Kako se koristi redefinicija
  • Primjer slučaja
  • Reference

Što je redefinicija simptoma

Redefinicija simptoma je proces kojim terapeut pomaže pojedincu ili obitelji da promijene svoje razumijevanje određenog simptoma ili problema. Umjesto da simptom vidi kao izolirani problem, potiče se da ga doživljava kao integrirani dio vaše obitelji ili osobnog sustava.

Na primjer, dijete se može odvesti na terapiju zbog svog izazovnog ponašanja. Umjesto da izazovno ponašanje tretira kao svojstveni problem djeteta, redefiniranje simptoma moglo bi uključivati ​​to kao reakciju na problematičnu obiteljsku dinamiku, poput roditeljskog stresa ili nedostatka jasnih granica.

Tu se igra redefinicija simptoma. Radi se o tome da se ovom "problematičnom" ponašanju dajete novu interpretaciju ili značenje. Cilj nije ukloniti simptom, već promijeniti način na koji se percipira i razumijeva, pružajući novi okvir koji može olakšati promjenu i rješavanje problema.

Milanska škola u sistemskoj terapiji

Na primjer, Djetetovo izazovno ponašanje moglo bi se redefinirati kao znak da je dijete snažno, otporno i sposobno čvrsto stajati U onome što mislite. Ovaj novi okvir može pomoći obitelji da vidi dijete na pozitivniji način i može pomoći djetetu da se osjeća više razumljivo i podržano.

Pored toga, redefiniranje simptoma može pomoći članovima obitelji da shvate da je ponašanje djeteta reakcija na njihovo okruženje, a ne urođena oštećenja. To može potaknuti obitelj da radi zajedno na stvaranju zdravijeg okruženja i podršci djetetu na konstruktivnije načine.

Redefinicija simptoma može biti moćan terapijski alat. Promjenom načina razumijevanja i rješavanja problema možete otvoriti put ka rješavanju problema i pozitivnim promjenama.

Kako se koristi redefinicija

Tehnika redefiniranja ili reframing uglavnom se koristi u sistemskoj terapiji, uključujući strateške i milanske škole. Njegova provedba općenito slijedi sljedeće korake:

1. Identifikacija problema ili simptoma: Na početku terapeut i klijent rade zajedno kako bi identificirali problem ili simptom koji se rješava. Na primjer, to može biti ponašanje, emocija, situacija ili negativna etiketa koja se primijeni na člana obitelji.
2. Istraživanje trenutnog značenja: Nakon toga terapeut istražuje kako klijent trenutno razumije problem ili simptom. To može uključivati ​​uvjerenja i pretpostavke o tome zašto se to događa i što to znači pojedincu ili obitelji.
3. Razvoj nove interpretacije ili okvira: U sljedećem koraku terapeut pomaže klijentu da razmotri nove načine razumijevanja problema ili simptoma. To može podrazumijevati identifikaciju pozitivnih aspekata, povezanost s snagama ili vještinama ili razmatranje novih načina razumijevanja situacije.
4. Uključivanje nove interpretacije: Jednom kada je razvijena nova interpretacija, terapeut surađuje s klijentom kako bi ga uključio u svoje razumijevanje situacije. To može uključivati ​​raspravu o tome kako ova nova interpretacija mijenja svoj način razmišljanja ili djelovanja i kako se može koristiti za rješavanje problema ili simptoma.
5. Pojačanje novog tumačenja: S vremenom terapeut pojačava novu interpretaciju, pomažući klijentu da održava ovu novu perspektivu i koristi je za rješavanje problema konstruktivnijih načina.

Važno je naglasiti da redefinicija nije samo čin "pozitivne misli" ili zanemariti stvarne probleme. Umjesto toga, To je alat koji pomaže kupcima da više i objektivnije vide situacije, i prepoznati vlastite kapacitete i resurse za rješavanje izazova.

Primjer slučaja

Stavimo kao primjer obitelji sastavljenoj od majke, Ana, oca, Carlosa i njezine 8 -godišnje kćeri, Marta. Marta su njezini roditelji opisali kao izuzetno sramežljive i introvertirane. Zabrinuti su jer nemaju mnogo prijatelja u školi i provode puno vremena sami.

U terapijskim sesijama Ana i Carlos opisuju Martu kao daleku i rezerviranu, zabrinuti jer vjeruju da je njezina sramežljivost izolira. Marta se, s druge strane, osjeća pritiskom da bude više odlaska, iako se osjeća ugodno sa svojim načinom postojanja.

Terapeut bi u ovom slučaju mogao upotrijebiti tehniku ​​redefiniranja kako bi promijenio okvir kroz koji Ana i Carlos dolaze na Martu. Umjesto da Martu vidi kao stidljivu i introvertiranu, karakteristike koje su negativno označile, Terapeut bi mogao sugerirati da je Marta reflektivna i promatrač.

Terapeut bi mogao surađivati ​​s Anom i Carlosom kako bi im pomogao da vide da je Marta ugodna sa svojim načinom postojanja, da može uživati ​​u usamljenosti i da njezin refleksivni karakter može biti prednost, omogućavajući joj da dublje i detaljno razmišlja.

Pored toga, terapeut bi mogao pomoći Ani i Carlosu da shvate da način na koji društveno komuniciramo varira od osobe do osobe. Neki uživaju u sjajnim društvenim sastancima, dok drugi više vole mirne i rjeđe interakcije. To ne čini vrstu interakcije boljom ili lošijom od druge, jednostavno su drugačije.

S vremenom bi se pomoću redefiniranja mogla promijeniti Anina percepcija Martine ličnosti. To bi moglo dovesti do dubljeg prihvaćanja i razumijevanja načina da bude od Marta i usvajanju učinkovitijih strategija za podršku u svom osobnom i društvenom razvoju.

Strukturni model u sistemskoj obiteljskoj terapiji

Reference

• Minuchin, s., & Fishman, h. C. (1981). Tehnike obiteljske terapije. Barcelona: Payós.
• Nichols, m. P., & Schwartz, R. C. (2006). Obiteljska terapija: koncepti i metode. Madrid: Pearson.
• Camí, a. ET SVE (2019). Socio -obrazovna obiteljska terapija. ED. Elefterija. Barcelona